Read dystopia (!)

Jučer sam uvrijedila jednu curu. Naime, kad je dotična izjavila kako čita distopiju, ja sam ju dočekala na nož optuživši ju da čita mješavinu ljubića (kao najgore vrste guilty pleasure-a za žene) i akcijskih romana/filmova (najgora vrsta guilty pleasure-a za muškarce :D). Meni je, naravno, na umu bila pošast distopijskih YA romana koja nas je zadesila posljednjih godina. Ona je, NARAVNO(!) mislila na Orwella i Huxleyja.

Neću ulaziti u to koliko sam grozna osoba i koliko često predrasude upravljaju mojim životom, niti se braniti kako zaista ne osuđujem nečiji guilty pleasure (ukoliko je osoba toga svjesna i ne pokušava mi isto prodati kao civilizacijsko postignuće); nego ću, kako bih se kaznila za navedenu epizodu (a pritom i nešto naučila i potrudila se da mi se takve epizode u budućnosti rjeđe događaju :/), revidirati djela distopijske književnosti koja sam do sada pročitala i zadati si da u nekom razumnom vremenskom periodu "nadoknadim zaostatke" (riječi spomenute cure kojima se koristim kao opomenom :D) 

Krenimo s pročitanim:

                                                    

William Golding, Gospodar muha (1954)

Gospodara muha pročitala sam početkom ove godine i od tada mi je postao najdraže djelo ovog žanra, a i jedno od najdražih uopće :D Iskreno, to sam i očekivala od priče o skupini dječaka koji se nađu sami na napuštenom otoku jer me pitanja prirođenog i društveno uvjetovanog ponašanja, koja ja odmah svedem na pitanja tijela i duše (does the body rule the mind or does the mind rule the body, I DON'T KNOW :D), već dugo muče na osobnoj razini. And another thing, radnja me podsjetila na Haneke-ov film Bijela vrpca, koji je također među mojim favoritima :) 

                                                

Suzanne Collins, Igre gladi (2008 - 2010)

Evo napokon i mog guilty pleasure-a (moram prestati upotrebljavati ovu riječ, zavladala je cijelim postom :/). Dakle, trilogiju sam krenula čitati nekad prošlo ljeto, ali sam si dopustila čitanje zadnjeg nastavka (Šojke rugalice),  tek nakon što sam riješila zadnji semestar na faksu (kao nagradu, jel? :D). Neću previše ulaziti u priču i stil, jer mnogi pametniji od mene već su rekli svoje po tom pitanju, nego ću samo reći da sam nakon završetka ove knjige plakala cijelu noć! Da, mene je Suzanne Collins u liku Katniss Everdeen očito udarila negdje gdje jako boli i natjerala me da se poistovjetim s osjećajima nemoći i beznađa koji prevladavaju u zadnjoj knjizi. S obzirom da mi se poistovjećivanje takvih razmjera prvi i posljednji put dogodilo u 8. razredu (Lyra, tako je), dojam ove knjige još uvijek je prilično snažan.  

                                                  

George Orwell, Životinjska farma (1945)

Ovu alegoriju o utjecaju vlasti i moći na obične ljude (u djelu predstavljene životinjama) uvijek poželim uvaliti ljudima koji se previše zapjene oko lopovluka naših političara. Jer ne, drugovi, ne bismo mi bili ništa bolji. Uzgred budi rečeno, ja bih uvijek dala prednost sposobnom političaru nad poštenim političarom, jer mislim da od potonjeg nema previše koristi.   

                                                 

Cormac McCarthy, Cesta (2006) 
Više sam puta čula da je hrvatski prijevod ovog djela loš. Međutim, ja to nisam primijetila dok sam čitala. Odnosno, teško mi je bilo za čitati i razumjeti, ali pretpostavila sam da tako treba biti :/ U svakom slučaju, Amerika opustošena neimenovanom kataklizmom, otac i sin koji pokušavaju preživjeti putujući prema vjerojatno nepostojećem odredištu, Pulitzer, film s Viggom Mortensenom...vjerojatno već svi znaju sve o ovom romanu :D

                                                  

Ray Bradbury, Fahrenheit 451 (1953)
Neke su knjige popularnije od drugih (some girls are bigger than others - baš me idu The Smiths danas :D). Iako su distopijska djela općenito popularna među čitateljima na goodreadsu, čini mi se da Fahrenheit 451 prednjači. Kako i ne bi, kada opisuje društvo u kojem su vatrogasci ljudi koji idu okolo i na lomačama spaljuju sve knjige na koje naiđu (a koje počinju goriti upravo na temperaturi navedenoj u naslovu). Nije li to scenarij iz najgorih noćnih mora za sve nas knjigoljupce out there? Ja sam prvo pogledala film, koji mi je bio odličan. Tek kasnije sam pročitala knjigu, ali me ona iz nekog razloga nije oduševila.

                                              

Aldous Huxley, Vrli novi svijet (1932)

Ovo sam pročitala zaista davno i ne sjećam se detalja. Priča ide otprilike ovako: svijet budućnosti, u kojem se ljudi rađaju iz epruveta i u kojem nema jakih međuljudskih veza i osjećaja, biva potresen pronalaskom "divljaka" (zadnjeg čovjeka koji je rođen prirodnim putem). Vrli novi svijet bila je najdraža knjiga kolegice iz razreda (koja je bila jako cool i kojoj sam se ja uvijek divila), i zbog toga sam ju pročitala. Nije me se pretjerano dojmila, zamjerila sam joj nedostatak humora, što ću kasnije uočiti i u ostalim distopijskim djelima.
_____________________________________________________________________________________

I to bi bilo to od pročitanih. Ukupno šest djela. Razmišljam i ne mogu se odlučiti je li to malo unatoč tome što povod pisanja ovog posta sugerira da je :D. Dakle, kako mi prva asocijacija na riječ DISTOPIJA od sada ne bi bila Divergent, ove godine moram pročitati:

Margaret Atwood, Sluškinjina priča [UPDATE]: pročitano 26. kolovoza 2014.

George Orwell, 1984 [UPDATE]: pročitano 25. rujna 2015.

Anthony Burgess, Paklena naranča [UPDATE]: pročitano 17. listopada 2014.

Philip K. Dick, Sanjaju li androidi električne ovce? [UPDATE]: pročitano 16. travnja 2014.

José Saramago, Sljepoća [UPDATE]: pročitano 26. travnja 2014.

A. Moore, D. Gibbons, J. Higgins, Čuvari [UPDATE]: službeno odustala jer se bojim da će mi mnoge reference promaknuti. jednostavno znam premalo o američkoj povijesti i strip kulturi. ovime izazov proglašavam završenim :)

Poželite mi sreću :D