Margaret Atwood je nagrađivana kanadska književnica i jedna od najpopularnijih autorica u svijetu. I još svašta nešto, žena je zmaj. Ja sam se s njenim djelom prvi puta susrela prošle godine, pročitavši Sluškinjinu priču kao dio distopijskog izazova. Iako me nije oduševila, početkom ove godine odlučila sam Atwoodičinim djelima posvetiti posebnu pozornost. Gotovo 12 mjeseci kasnije mogu se pohvaliti uspješno obavljenim izazovom, no o tome u nekom budućem postu. Današnja tema bit će roman kojim isti izazov vjerojatno završavam, na najbolji mogući način.
“For if the world treats you well, Sir, you come to believe you are deserving of it. ”
Alias Grace je povijesni roman inspiriran stvarnim događajima. U Kanadi 1843. godine šesnaestogodišnja služavka Grace Marks osuđena je na doživotni zatvor zbog ubojstva svog poslodavca Thomasa Kinneara i njegove domaćice i ljubavnice Nancy Montgomery. James McDermott, njezin supočinitelj i navodni ljubavnik za isti je zločin osuđen na smrtnu kaznu vješanjem. Međutim, kako je tadašnjem društvu bilo teško pomiriti sa idejom prijetvorne i manipulativne žene - pogotovo jedne tako privlačne kakva je Grace navodno bila - njezin slučaj nije prestajao privlačiti pozornost javnosti.
Margaret Atwood svoju viziju priče započinje deset godina nakon počinjenja ubojstava. Mladi liječnik Simon Jordan dolazi u Kingstonsku kaznionicu kako bi procijenio Graceino psihičko stanje. Zatiče mladu i još uvijek privlačnu ženu koja uporno tvrdi kako se ničega u vezi s ubojstvima ne sjeća. Tjeran ambicijom i bježeći od vlastite nepovoljne životne situacije, doktor Jordan Graceinoj amneziji pristupa kao izazovu za koji se nada da će mu poslužiti kao odskočna daska u karijeri.
Međutim, doktor uskoro shvaća da mu pacijentica nipošto neće olakšati posao. Ono što on samo naslućuje, a što čitatelj doznaje iz izravnog Graceinog obraćanja jest da je priča koju Grace priča pomno dozirana i unaprijed promišljena.
Pri tome ne želim reći da Grace doktoru govori laži. Ja to ne znam. No Grace je u ovom djelu prikazana kao iznimno inteligentna i oprezna osoba koja bira koliko toga će ispričati. Komu. I na koji način. Ukoliko joj smjer razgovora ne odgovara, ona glumi glupavost i naivnost. Ukoliko misli kako joj to može koristiti, vješto upotrebljava svoje "ženske čari" te iskorištava društvene predrasude kako bi manipulirala svojom okolinom. Ponavljam, ja ne mogu sa sigurnošću tvrditi kako Grace govori laži. Ali želim tako misliti :)
Jako mi je teško riječima iskazati oduševljenje samom Grace, ali i ovom knjigom u cjelini. Ovo je, mislim, moj peti pokušaj da uobličim rečenice u nešto smisleno (ne pamtim kad sam zadnji put ovoliko vremena potrošila na post), ali istovremeno nešto što će vrištati hvalospjeve. Nešto što će prenijeti sjaj mojih očiju kada drugima pričam o tome koliko želim vjerovati u Graceinu krivicu. Jer Grace je maestralna! Grace je nenadmašna! Alias Grace je čudo od romana!
Cijelom dojmu svakako pridonosi način na koji Atwood strukturira cjelinu. Poglavlja, od kojih je svako nazvano po jednom od pačvork uzoraka koje Grace spominje u svojoj pripovijesti, započinju prigodnim citatom i(ili) svjedočanstvima same Grace i njenih suvremenika (samo probajte ne bacti se na istraživanje :)) Često korištenje pisama u kojima se otkrivaju detalji doprinosi slojevitosti priče i tjera vas da posumnjate u sve što ste prethodno zaključili, a brojni sporedni likovi, svaki sa svojim skrivenim motivima, iznenada se pokažu krucijalnima za "razrješenje" romana.
“For if the world treats you well, Sir, you come to believe you are deserving of it. ”
Alias Grace je povijesni roman inspiriran stvarnim događajima. U Kanadi 1843. godine šesnaestogodišnja služavka Grace Marks osuđena je na doživotni zatvor zbog ubojstva svog poslodavca Thomasa Kinneara i njegove domaćice i ljubavnice Nancy Montgomery. James McDermott, njezin supočinitelj i navodni ljubavnik za isti je zločin osuđen na smrtnu kaznu vješanjem. Međutim, kako je tadašnjem društvu bilo teško pomiriti sa idejom prijetvorne i manipulativne žene - pogotovo jedne tako privlačne kakva je Grace navodno bila - njezin slučaj nije prestajao privlačiti pozornost javnosti.
“Murderess is a strong word to have attached to you. It has a smell to it, that word - musky and oppressive, like dead flowers in a vase. Sometimes at night I whisper it over to myself: Murderess, Murderess. It rustles, like a taffeta skirt across the floor.”
Margaret Atwood svoju viziju priče započinje deset godina nakon počinjenja ubojstava. Mladi liječnik Simon Jordan dolazi u Kingstonsku kaznionicu kako bi procijenio Graceino psihičko stanje. Zatiče mladu i još uvijek privlačnu ženu koja uporno tvrdi kako se ničega u vezi s ubojstvima ne sjeća. Tjeran ambicijom i bježeći od vlastite nepovoljne životne situacije, doktor Jordan Graceinoj amneziji pristupa kao izazovu za koji se nada da će mu poslužiti kao odskočna daska u karijeri.
“He's coming to hate the gratitude of women. It is like being fawned on by rabbits, or like being covered with syrup: you can't get it off.”
Međutim, doktor uskoro shvaća da mu pacijentica nipošto neće olakšati posao. Ono što on samo naslućuje, a što čitatelj doznaje iz izravnog Graceinog obraćanja jest da je priča koju Grace priča pomno dozirana i unaprijed promišljena.
Pri tome ne želim reći da Grace doktoru govori laži. Ja to ne znam. No Grace je u ovom djelu prikazana kao iznimno inteligentna i oprezna osoba koja bira koliko toga će ispričati. Komu. I na koji način. Ukoliko joj smjer razgovora ne odgovara, ona glumi glupavost i naivnost. Ukoliko misli kako joj to može koristiti, vješto upotrebljava svoje "ženske čari" te iskorištava društvene predrasude kako bi manipulirala svojom okolinom. Ponavljam, ja ne mogu sa sigurnošću tvrditi kako Grace govori laži. Ali želim tako misliti :)
“If we were all on trial for our thoughts, we would all be hanged.”
Jako mi je teško riječima iskazati oduševljenje samom Grace, ali i ovom knjigom u cjelini. Ovo je, mislim, moj peti pokušaj da uobličim rečenice u nešto smisleno (ne pamtim kad sam zadnji put ovoliko vremena potrošila na post), ali istovremeno nešto što će vrištati hvalospjeve. Nešto što će prenijeti sjaj mojih očiju kada drugima pričam o tome koliko želim vjerovati u Graceinu krivicu. Jer Grace je maestralna! Grace je nenadmašna! Alias Grace je čudo od romana!
“If I am good enough and quiet enough, perhaps after all they will let me go; but it’s not easy being quiet and good, it’s like hanging on to the edge of a bridge when you’ve already fallen over; you don’t seem to be moving, just dangling there, and yet it is taking all your strength.”
Cijelom dojmu svakako pridonosi način na koji Atwood strukturira cjelinu. Poglavlja, od kojih je svako nazvano po jednom od pačvork uzoraka koje Grace spominje u svojoj pripovijesti, započinju prigodnim citatom i(ili) svjedočanstvima same Grace i njenih suvremenika (samo probajte ne bacti se na istraživanje :)) Često korištenje pisama u kojima se otkrivaju detalji doprinosi slojevitosti priče i tjera vas da posumnjate u sve što ste prethodno zaključili, a brojni sporedni likovi, svaki sa svojim skrivenim motivima, iznenada se pokažu krucijalnima za "razrješenje" romana.
Ponavljam, Alias Grace je čudo od romana. Kao i brojna Atwoodičina djela, našao se u užem izboru za Bookera, Guvernerovu i Orange nagradu. Nije ih osvojio, no ne treba biti tužan (a ne nisam) jer Atwood potvrdu vrijednosti svojih djela svakodnevno dobiva, što od kritike, što publike :)
Nema komentara:
Objavi komentar