Često gajim neutemeljene predrasude prema razvikamim filmovima i knjigama. Ako većina inzistira na tome da je nešto remek-djelo, ja sam sklona, najčešće bez ikakvih argumenata, tvrditi da nipošto nije. Kao što neki doslovno shvaćaju priče iz Biblije, ja sam u jednom trenutku svog života doslovno shvatila (i počela primjenjivati) citate Marka Twaina. Pa kad bi vječiti pesimist rekao: "Kad god se nađeš na strani većine, vrijeme je da zastaneš i da se zamisliš"/ "Whenever you find yourself on the side of majority, it is time to pause i reflect", ja sam se toga držala k'o pijan plota i bježala od većinskog mišljenja kao vrag od tamjana.
Iz tog priprostog razloga dugo sam izbjegavala upustiti se u pustolovinu zvanu Virginia Woolf. Ženu ne samo da se smatra začetnicom modernizma u književnosti (među prvima je počela koristiti struju svijesti) nego i feministkinjom (kako se samo usuđuje!) s lezbijskim sklonostima (bože sačuvaj! :D). Kao vrhunac svega, prašina koja se digla oko filma Sati iz 2002. čiji je glavni lik bio prostetički nos Nicole Kidman, a glavna tema razgovora glumičina spremnost da se "poružni" u svrhu uloge, očekivano je kod mene izazvala snažnu alergiju na lik i djelo Virginije Woolf.
Međutim, kako se već neko vrijeme pokušavam riješiti mladenačkih predrasuda, a ponukana jednim književnim klubom, odlučila sam se posvetiti i gđi Woolf. I tako sam početkom ove godine pročitala Gospođu Dalloway, odlučila da uopće nije loša, i krenula dalje. Sljedeći je na red došao Orlando.
"He - for there could be no doubt of his sex, though the fashion of the time did something to disguise it - was in the act of slicing at the head of a Moor which swung from the rafters."
Orlando je, dakle, roman koji je napisala Virginia Woolf. Napisan je kao pokušaj redefiniranja biografije kao književnog oblika i inspiriran je životom plemkinje Vite Sackville-West kojoj se Virginia Woolf divila i u koju je bila zaljubljena. Roman prati život mladog plemića/plemkinje imena Orlando od elizabetinskog doba (druga polovica 16. stoljeća) do sadašnjosti (tadašnjosti?), točnije 1928. godine. Kroz četiri stoljeća Orlando doživljava brojne ljubavne avanture, proživljava ratove, upoznaje mnoge poznate Engleze (uglavnom pjesnike) i pokušava (i uspjeva!) napisati pjesmu. Pri tome u jednom trenutku promijeni spol i iz lorda Orlando postane lady Orlando :D
"'I have sought happiness through many ages and not found it; fame and missed it; love and not known it; life - and behold, death is better. I have known many men and many women', she continued; 'none have I understood. It is better that I should lie at peace here with only the sky above me - as a gipsy told me years ago. That was in Turkey'"
Roman je pun magičnih momenata (vječna mladost i promjena spola samo su neki od njih). Međutim, način na koji su oni opisani, njihova samorazumljivost, omogućuje da se naglasak premjesti na druge stvari. Kao stil pisanja, humor i dovitljivost. Zbog toga je ovo djelo dobro. Jer, iako je angažirano i često ga se spominje u okvirima feminizma, nije naporno i može ga se čitati i kao duhovitu avanturu.
"'It is equally vain', she thought, 'for you to think you can protect me, or for me to think I can worship you. The light of truth beats upon us without shadow, and the light of truth is damnably unbecoming to us both.'"
Dio koji se mene najviše dojmio je onaj u kojem se opisuje ledeni/zimski sajam na rijeci Temzi. Jer iako mi je bilo poznato da je između 17. i 19. stoljeća vladalo malo ledeno doba, nikad do sada nisam previše razmišljala o tome što je to zapravo značilo za život tadašnjih ljudi i izgled tadašnjih gradova. Tako da sam se oduševila opisima i atmosferom koju autorica gradi u tom dijelu romana. I Rusima i Sašom i ljubavnom pričom koja završava izdajom :D Ali, ne, neću vam spoilati ;)
Kako slike govore više od riječi, prilažem par fotografija iz filmske adaptacije s Tildom Swinton u glavnoj ulozi. Tilda mi je bila divna kao lady Orlando. Blago izgubljena i snena, baš kako treba. Međutim, kao lord... ne. Tilda Swinton je prekrasna žena. Vrlo ženstvena. Ona nikako ne može proći kao muškarac, koliko god se pozivali na njenu poslovičnu androginost i elizabetinsku modu. Zapravo, prosudite sami ;)
"He - for there could be no doubt of his sex, though the fashion of the time did something to disguise it - was in the act of slicing at the head of a Moor which swung from the rafters."
Orlando je, dakle, roman koji je napisala Virginia Woolf. Napisan je kao pokušaj redefiniranja biografije kao književnog oblika i inspiriran je životom plemkinje Vite Sackville-West kojoj se Virginia Woolf divila i u koju je bila zaljubljena. Roman prati život mladog plemića/plemkinje imena Orlando od elizabetinskog doba (druga polovica 16. stoljeća) do sadašnjosti (tadašnjosti?), točnije 1928. godine. Kroz četiri stoljeća Orlando doživljava brojne ljubavne avanture, proživljava ratove, upoznaje mnoge poznate Engleze (uglavnom pjesnike) i pokušava (i uspjeva!) napisati pjesmu. Pri tome u jednom trenutku promijeni spol i iz lorda Orlando postane lady Orlando :D
"'I have sought happiness through many ages and not found it; fame and missed it; love and not known it; life - and behold, death is better. I have known many men and many women', she continued; 'none have I understood. It is better that I should lie at peace here with only the sky above me - as a gipsy told me years ago. That was in Turkey'"
Roman je pun magičnih momenata (vječna mladost i promjena spola samo su neki od njih). Međutim, način na koji su oni opisani, njihova samorazumljivost, omogućuje da se naglasak premjesti na druge stvari. Kao stil pisanja, humor i dovitljivost. Zbog toga je ovo djelo dobro. Jer, iako je angažirano i često ga se spominje u okvirima feminizma, nije naporno i može ga se čitati i kao duhovitu avanturu.
"'It is equally vain', she thought, 'for you to think you can protect me, or for me to think I can worship you. The light of truth beats upon us without shadow, and the light of truth is damnably unbecoming to us both.'"
Dio koji se mene najviše dojmio je onaj u kojem se opisuje ledeni/zimski sajam na rijeci Temzi. Jer iako mi je bilo poznato da je između 17. i 19. stoljeća vladalo malo ledeno doba, nikad do sada nisam previše razmišljala o tome što je to zapravo značilo za život tadašnjih ljudi i izgled tadašnjih gradova. Tako da sam se oduševila opisima i atmosferom koju autorica gradi u tom dijelu romana. I Rusima i Sašom i ljubavnom pričom koja završava izdajom :D Ali, ne, neću vam spoilati ;)
Kako slike govore više od riječi, prilažem par fotografija iz filmske adaptacije s Tildom Swinton u glavnoj ulozi. Tilda mi je bila divna kao lady Orlando. Blago izgubljena i snena, baš kako treba. Međutim, kao lord... ne. Tilda Swinton je prekrasna žena. Vrlo ženstvena. Ona nikako ne može proći kao muškarac, koliko god se pozivali na njenu poslovičnu androginost i elizabetinsku modu. Zapravo, prosudite sami ;)
Evo još nekoliko citata kako bismo zajedno uživali u ljepoti stila Virginije Woolf :) Nema na čemu ;)
"The taste for books was an early one. As a child he was sometimes found at midnight by a page still reading. They took his taper away, and he bred glow-worms to serve his purpose. They took the glow-worms away and he almost burnt the house down with a tinder."
"Everywhere the effects were felt. The hardy country gentlemen, who had sat down gladly to a meal of ale and beef in a room designed, perhaps by the brothers Adam, with classic dignity, now felt chilly. Rugs appeared; beards were grown; trousers were fastened tight under the instep. The chill which he had felt in his legs the country gentleman soon transfered to his house; furniture was muffled; walls and tables were covered; nothing was left bare."
"Orlando was unaccountably disappointed. She had thought of literature all these years (her seclusion, her rank, her sex must be her excuse) as something wild as the wind, hot as fire, swift as lightning; something erra nt, incalculable, abrupt, and behold, literature was an elderly gentleman in a grey suit talking about duchesses."
"No passion is stronger in the breast of a man than the desire to make others believe as he believes. Nothing so cuts at the root of his happiness and fills him with rage as the sense that another rates low what he prizes high."
"In fact, though their acquaintance had been so short, they had guessed, as always happens between lovers, everything of any importance about each other in two seconds at the utmost, and it now remained only to fill in such unimportant details as what they were called; where they lived; and whether they were beggars or people of substance."
"Life and a lover."
I za kraj, ova vintage izdanja djela Virginije Woolf su mi prekrasna. Sva osim jednog, koje unutar autoričine siluete ima paukovu mrežu. Nemoš!
Oh uvek mi bude milo kad neko ,,otkrije" Virdžinijina dela. :)
OdgovoriIzbrišiTopla preporuka: Sopstvena soba i Flash. Prvo delo je feministički esej, a drugo kratki roman ispričan iz perspektive jednog psa. :)
Poznat mi je osjećaj :D
OdgovoriIzbrišiJa sam ovu godinu završila s "K Svjetioniku". Bilo je teško, priznajem (znala sam se po 5 puta vraćati na prethodnu stranicu i čak sam 3 puta kretala ispočetka), ali mi je zapravo najdraža do sada. Čisto subjektivno, vjerojatno sam se najbolje mogla poistovjetiti s likovima. Ali taj trenutak...kada "zajašim" struju svijesti njenih likova...zaista je neopisiv i toliko uvjerljiv da mi se prvi put događa da stvarno "postajem" lik koji čitam :D
Hvala ti puno za preporuke, prvu već neko vrijeme namjeravam pročitati, a drugu će biti super usporediti s ovom: https://www.goodreads.com/book/show/62772.I_Am_a_Cat :D