S A. S. Byatt upoznala sam se preko filma Zaposjedanje (Possession) koji je snimljen prema njenom nagrađivanom (Booker 1990.) istoimenom romanu. Nakon filma pročitala sam knjigu (drukčije u ovom slučaju ne bi valjalo jer je film dosta lošiji) i oduševila se detaljnom tapiserijom koju je ova književnica uspjela istkati. Naime, dvije usporedne radnje (koje prerastu u dvije ljubavne priče), od kojih je za potrebu jedne književnica stvorila izvanredno uvjerljive likove (i opuse) viktorijanskih pjesnika, ispričane su pomoću pisama, dnevnika, pjesama i mitova koji su prava poslastica za svakog zaljubljenika u riječi.
Danas ćemo se zadržati na potonje spomenutim mitovima od kojih su se čak dva ispričana u romanu Zaposjedanje našla u zbirci Džin iz slavujeva oka. No ne brinite, nije to puko recikliranje vlastitog djela :). Zbirka se sastoji od 4 kratke i jedne duge priče. Kratke priče imaju većinu obilježja mitova i bajki (neodređeno mjesto i vrijeme radnje, ispreplitanje nadnaravnog i naravnog), dok je zadnja, naslovna priča smještena u suvremenu Tursku. Međutim, ono što ove priče udaljava od klasičnog predloška su likovi koji su svjesni svog položaja (često nepovoljnog) i koji prkose sudbini koja im je, po predlošku, zacrtana. Slijedi konkretno.
Stakleni lijes
Jedna od priča preuzetih iz Zaposjedanja, za koje moram priznati da ih se uopće ne sjećam. Mladi krojač nađe se u šumi u potrazi za poslom. Nakon što uspješno obavi zadatak koji je od njega tražen, dobije priliku birati između tri poklona. Krojač prepozna prve dvije ponuđene stvari kao kesicu u kojoj uvijek ima novca i lonac u kojem uvijek ima hrane, ali naposlijetku izabere nepoznati put simboliziran staklenim ključićem...Ova priča najsličnija je klasičnoj bajci i zbog toga meni najmanje zanimljiva. Što samo znači da su mi ostale bolje :D
Godeina priča
Meni najljepša od svih pet, ova je priča tajanstvena i sumorna i pomalo nejasna. Mlinarova kći i mornar zagledaju se jedno u drugog, ali između njih stane njihov ponos i beskrajno čekanje.
"A njoj je srce divlje udaralo u grudima, možete vjerovati, ali se obuzdala i hladno zapitala koliko je dužna za nju. Bila je to divna vrpca, svilena vrpca boje duge, kakva nikada nije viđena u tim krajevima.
A on se silno naljutio zbog te uvrede njegovu daru i rekao da mora platiti onako kako je stajala onu od koje ju je nabavio.
A ona je odvratila: 'A kako to?'
A on je rekao: 'Besane noći dok se ponovno ne vratim.' "
Priča o najstarijoj Kraljevni
Kad nebo nad kraljevstvom postane intenzivno zeleno, učeni ljudi slože se kako je potrebno otići u Potragu, i kako je to dužnost najstarije od tri kraljevne. Svjesna da kao najstarija mora podbaciti u potrazi (jer tek treći lik u bajkama uspijeva ispuniti zadatak) kraljevna izbjegava poznate zamke i skreće sa zacrtane staze u šumu. Kao i Stakleni lijes, ali još više od njega, ovo je priča u kojoj lik bira vlastiti put i to na način da otkrivanjem zakonitosti po kojima funkcioniraju bajke mijenja ishod priče. Svojevrsna dekonstrukcija :D
Zmajev dah
Najčudnija, neosporno. Imala sam dojam da gledam Miyazakijev crtić. Dva brata i sestra žive u dolini u središtu koje se nalazi jezero. Kao i svi mladi ljudi, maštaju o tome da napuste dosadan i predvidljiv seoski život i upuste se u pustolovine u dalekom svijetu. Međutim, iznenadna buka i dim s vrha okolne planine te polagano spuštanje ogromnih crva natjerat će ih da s čežnjom razmišljaju o svom dosadašnjem dosadnom životu... Dakle, crvi su totalni Miyazaki. Onako tromi i bezoblični, prolazeći donose dim i vatru a ostavljaju pustoš za sobom...baš kao iz Nausikae :D
Moram se ipak zadržati na poruci ove priče. Naime, ona mi je došla kao veliko iznenađenje i svojevrstan hladan tuš. Napokon sam uvidjela ispraznost ove naše dekadentne filozofije pozitivnog razmišljanja. Komu je to, pobogu, moguće? Dokonim Amerikancima i Europljanima? Čini mi se da je to samo još jedna od stvari kojima smo opterećeni (savršen život, savršeno tijelo...). Jer ova je priča napisana u sklopu jednog projekta za Sarajevo. I ja se sada pitam: jesu li Sarajlije krive za bombardiranje jer nisu dovoljno jako željeli da se isto ne dogodi? Jesu li gladna djeca u Africi odgovorna za to što snagom svog pozitivnom razmišljanja ne mogu zazvati manu s neba? Da, referiram se na Paula Coelha, čiji ni do sada obožavatelj nisam bila, a kojeg od sada ne podnosim! Oprostite na emotivnom ispadu, smirit ću se :)
Džin iz slavujeva oka
I evo nas napokon na naslovnoj priči. Smireni i opušteni, sukladno stilu pisanja A. S. Byatt. Džin je, već sam rekla, najduža priča ove zbirke. Proteže se na 150 stranica i zauzima dvije trećine knjige. Od ostalih se razlikuje po tome što je smještena u konkretnom vremenu i prostoru (suvremena Turska) i prati konkretan lik s imenom i prezimenom. Gillian Perholt je uspješna naratologinja. Što znači da joj je zanimanje proučavati i pripovijedati priče. Žena je srednjih godina, živi u Londonu, muž ju je ostavio radi mlađe, a u Tursku putuje na konferenciju kojoj su tema "Priče o životima žena".
Jeste primijetili uzorak? Da, ovo je priča o životu jedne žene u suvremenom društvu. Sredovječne žene, naglašavam. Suvišne žene. Ako ste kao ja, napisano vam neće zvučati previše privlačno. Ali strpite se i nemojte odmah odustati. Komentar koji autorica ispisuje na ovim stranicama je jedan od najinteligentnijih koje sam ja ikada pročitala. Nema tu gorčine i optuživanja. Mržnje i svaljivanja krivice na muški rod u cijelosti. Kod A. S. Byatt najvažniji su razmišljanje (samo po sebi i radi sebe) i suptilne poruke koje izvlačimo iz kratkih priča unutar ove velike. I isto tako suptilni humor! Ne shvaćanje samoga sebe previše ozbiljno, jer to je ono što osobno najviše cijenim kod književnika, ali i ljudi općenito.
"Imala je svoj izraz za suptilna zadovoljstva osamljena putovanja zrakom. Izgovarala ga je u sebi poput čarobne formule dok se velika srebrna letjelica odvajala od svoje pupčane vrpce na Heathrowu, zagegala poput albatrosa preko asfalta i poletjela uvis, sve više, kroz sive zavjese engleske kiše, sag vunastih čeličnosivih engleskih oblaka, svijet uskovitlane izmaglice, čiji su dugi udovi i velovi lebdjeli kraj njezina sićušnog okna, u plav i zlatan svijet koji je uvijek bio ondje, iznad sivila, uvijek. Floating redundant, rekla je sebi...Plutati suvišan."
Da zaključim, Džin iz slavujeva oka preporučila bih svima koji čitaju (između ostalog) jer obožavaju bogatstvo jezika i književnike koji ga inteligentno i zadivljujuće koriste. Isto tako, svima koji nisu sigurni je li Zaposjedanje knjiga za njih. Ovih dvjestotinjak stranica mogu vam poslužiti kao izvrstan uvod u onih 500+, ili vam mogu uštedjeti vrijeme i muku ukoliko vam se ne svide. Kome se vjerojatno neće svidjeti? Svima onima kojima je kod čitanja najbitnija (brza) radnja s malo opisa te dopadljivi (i mladi :P) likovi.
U koju skupinu pripadate?
Nema komentara:
Objavi komentar