Štivo za Noć vještica

  

Usred lenija i oranica na kraju mog sela (ne, ne pričam o Zagrebu :D) nalazi se šuma (šumarak?) u nedostatku kreativne misli nazvana Dubrava. Kako bi došao do Dubrave, barem iz smjera moje kuće, putnik namjernik mora skrenuti desno kod starog seoskog groblja napuštenog 70ih godina prošlog stoljeća. U jesen 2006. godine, upravo nakon što sam pročitala Vile Viktorie Faust (evo još jedan razlog zašto volim svoje popise :D), i upravo 31. listopada, uputila sam se u šetnju prema spomenutoj šumi (bez brige, nemate se čega bojati :P). Bio je prekrasan jesenski dan, mandarine su mirisale a u ruksaku sam nosila knjigu koju sam tada čitala (Emma) i malu dekicu. Međutim, krenula sam kasno, smetnula s uma da smo prije samo nekoliko dana prešli na zimsko računanje vremena i precijenila brzinu svog hoda. 

I tako sam, podgavši oči s obožavane Emme, shvatila da se počelo mračiti. Spakirala sam ono malo stvari koje sam imala, spustila se s čeke i krenula kroz Dubravu prema kući. I tada su mi se glavom počele vrtiti priče o vilama. Od dobronamjernih preko onih zaigranih pa sve do zlonamjernih vila... sve su mi u tom trenu izazivale neugodu. I ubrzala sam korak. I uskoro počela trčati  Međutim, svejedno se gotovo potpuno smračilo dok sam ja izašla iz šume i počela se približavati groblju. STAROM GROBLJU. Na kojem su se mogla vidjeti svjetla lampiona koje su rijetki još palili povodom Svih Svetih. Bilo me strah kao malog miša! I mislim da bih doživjela srčani udar da sam iznenada čula ma i najuobičajeniji zvuk. Ali eto, nisam. Nego sam ubrzala trk i uperila pogled u daleku svjetlost kuća a misli na bundevu koju ću izrezbariti kada dođem kući :D Kasnije te večeri došle su mi prijateljice i imale smo maraton trilera i hororaca :D. Bez bundeve, za nju nije bilo vremena. 

Poanta ove priče jest da sam ja osoba koja ne bi smjela čitati strašne knjige i gledati strašne filmove. Jer sam opasnost sama za sebe :D Pa ipak, ukoliko među vama ima onih hrabrijih, koji ne moraju pogledati ispod kreveta prije no što legnu spavati (ok, ovo ne radim :D) ili pak imaju hrabrosti ostaviti stopalo otkriveno i, nedajbože, pružiti ga da visi s ruba kreveta (nikad, nipošto i ni u kojem slučaju :D), za njih imam nekoliko (čitaj: pet) čitalačkih prijedloga :)

Bram Stoker, Drakula

U početku bijahu Drakula i Nosferatu. Istina, potonji je nastao kako bi se izbjeglo plaćanje autorskih prava, ali ipak, razvili su se u dva različita tipa vampira. Nosferatu je groteskno zastrašujuć i iznimno ružan, istinsko utjelovljenje zla. Za razliku od njega, Drakula je, iako u izvorniku prikazan kao neprivlačan, postao predložak za vampira kakav danas vlada popularnom kulturom: tajanstveni prokleti ljubavnik. Obožavatelje Edwarda Cullena moglo bi zanimati tko mu je bio praprapraPRA(!)djed (ili možda samo djed, s vampirima nikad ne znaš), a oni koji nisu obožavatelji uživat će u napetoj i strašnoj priči te suptilnim porukama o strahu Engleza od svega nepoznatog i stranog.

Neil Gaiman, Knjiga o groblju

Zapravo bi se većina djela Neila Gaimana mogla naći na ovom popisu, ali ja sam Knjigu o groblju odabrala upravo zbog mjesta radnje i likova koji su karakteristični za Noć vještica :) Naime, nakon što nepoznati čovjek Jack ubije njegovu obitelj, dječak Bod (od Nobody - Nitko) odrasta na groblju gdje ga odgajaju duhovi i tajanstveni zaštitnik imena Silas koji ne pripada ni svijetu mrtvih ni svijetu živih. Za one kojima ova priča ne zvuči dovoljno strašno imam kratku alternativu. Snow, Glass, Apples, koju na linku možete pročitati u cijelosti, je Gaimanova verzija bajke o Snjeguljici. Ispričana iz gledišta kraljice koja je primorana štititi sebe i cijelo kraljevstvo od čudovišne pastorke, ova je priča bolesno (ali bolesno!) genijalna. 

Angela Carter, The Bloody Chamber

Kad sam već spomenula moderne verzije bajki, ovaj popis nikako ne bi mogao proći bez zbirke The Bloody Chamber (Krvava odaja). Naslovna priča nudi novi pogled na Modrobradog, ali meni su osobno najdraže priče koje ispituju bajku o Crvenkapici, a koje su poslužile kao inspiracija za divan film The Company of Wolves koji je pun (ne tako) suptilnih simbola o gubitku nevinosti i prelasku u svijet odraslih.

"Little girls, this seems to say / Never stop upon your way / Never trust a stranger friend / No-one knows how it will end / As you're pretty, so be wise / Wolves may lurk in every guise / Now and then, 'tis simple truth / Sweetest tongue has sharpest tooth"

Washington Irving, Legenda o Sanjivoj dolini

Oko ove sam se dvoumila. Naime, sama sam ju pročitala prvenstveno zato što je poslužila kao inspiracija za odličan film Tima Burtona ali se pokazalo (još jednom) kako Burtonova (a ne Irvingova) mašta nema granica :D Zaboravite na skeptičnog Johnnyja Deppa, Ichabold Crane iz izvornika najbolje odgovara maloj uplašenoj meni s početka ovog posta. Danju čita priručnike za lovce na vještice i ispituje lokalne žene o lokalnim legendama, a noću se boji vlastite sjene i zvuka vlastitih koraka. Ni ostali likovi ne sliče svojim filmskim utjelovljenjima. Katrina je seoska koketa, a postojanje Bezglavog konjanika je...hmm...upitno? Pa zašto se ipak ova priča našla na popisu? Zato što ima odgovarajuću atmosferu, zato što obiluje dovitljivim komentarima i zato što je Washington Irving netko koga MORATE guglati. Trivia alert! Cracked style. Ok, dosta me.

Emily Bronte, Orkanski visovi

Ako se mene pita, Heathcliff je najpoželjniji književni muškarac. Darcy je idealan, siguran izbor, onaj kojim su zadovoljni i srce i um (i novčanik -.-), ali Heathcliff je utjelovljenje strasti i požude. Sam njegov lik demonskog osvetnika bio bi sasvim dovoljan razlog za uvrstiti Orkanske visove na ovaj popis, ali ova knjiga nudi i sumornu atmosferu jorkširskih vriština, olujne noći, vjetrove koji zavijaju močvarnim krajolikom, grane koje udaraju u prozore i duhove proklete ljubavi. Osim toga, jedan je od omiljenih klasika ekraniziran nebrojeno puta (meni omiljena ekranizacija je ona iz 1939 s Laurenceom Olivierom, ali nisam ih sve gledala) a i nedavno dodatno populariziran spominjanjem u nekom od nastavaka Sumrak sage (!). Zaista, toliko (i mnogo više) je razloga za pročitati Orkanske visove. 

Etogac :D. Nadam se da ste uživali čitajući i da ćete naći nešto za sebe. Ja sam neizmjerno uživala u ovome. Od ideje koja mi je došla dok sam ljubomorno promatrala Ivin post povodom početka jeseni, preko slaganja i preslagivanja liste i traženja idealne male bundevice, pa sve do obrađivanja fotografija i samog pisanja, baš me ponijelo :)

Za kraj vam evo i lista spomenutih (i natuknutih) filmova, jer i oni imaju moju preporuku. Naravno, prvo pročitajte knjige (priče). Nije svejedno. 

• Dracula
• Coraline
• The Company of Wolves
• Sleepy Hollow
• Wuthering Heights (1939)