Long time no see :) U nekom od sljedećih postova o razlozima, danas rješavam zaostatke :D Jučer sam dovršila Kratak, čudnovat život Oscara Waoa (je li ju tko čitao?) i ostala razočarana :/ Ali i o tome u skoroj budućnosti. Danas se vraćam na rujan i listopad. Imam par preporuka, par razočaranja i par onoga u sredini :)
svakako pročitati
svakako pročitati
Catherynne M. Valente, The Girl Who Circumnavigated Fairyland in a Ship of Her Own Making
Ova je knjiga nešto tako divno i jedna je od najboljih knjiga koju sam pročitala ove godine. A i klasik u nastanku, ako se mene pita :D Mješavina Alise u zemlji čudesa, Narnije i Čarobnjaka iz Oza (reference na koje se i sam pripovjedač poziva nemali broj puta), uz dodatak još osebujnijeg ženskog lika (jer glavni likovi referentnih romana su također djevojčice - mislim, naravno, na drugi [po C. S. Lewisovom redoslijedu] nastavak Narnije, Lav, vještica i ormar), oppinionated and strong-minded (prevedite vi ovo na hrvatski) djevojčice September :D Knjigopis sam napisala, ako koga zanima više, a treba vas zanimati! Ja u prosincu nastavljam s The Girl Who Fell Beneath Fairyland and Led the Revels There. I da, ove godine pišem Djedu Božićnjaku ;)
 |
| jesenska September <3 |
Anthony Burgess, A Clockwork Orange
Već neko vrijeme pripremam Knjigopis za Paklenu naranču. Odlična je, za sada najdraža od knjiga s distopijskog izazova. Kažem za sada jer me čeka Orwellova 1984 u koju polažem velike nade :D Što se tiče naranče, vjerujem da vam je priča poznata. UK u nekoj bliskoj budućnosti, društvo bez definiranih vrijednosti, Alex i ekipa kao (buntovni?) nasilnici, pitanje razlike između dobra i zla i uloge slobodne volje u odlučivanju. I sleng! Ne mogu vam opisati kakvo je zadovoljstvo bilo čitati original i odgonetavati značenje rusko-engleskih izraza :D Aha! efekt at it's finest :D
Tipični Marquez, što da vam kažem :) Nevjerojatno simpatična i kompleksna zbirka isto tako nevjerojatnih (ipak smo u sferi magičnog realizma) priča povezanih motivom mora. Ali ne ovog našeg plavog, čistog, osvježavajućeg; more u ovim pričama je smrdljivo i sivo, predstavlja opasnost i simbol je smrti. Same priče su raznolike i obiluju osebujnim junacima koji se pamte dugo nakon čitanja. Osobno mi je najdraža naslovna priča o djevojci koju vlastita baba tjera na prostituciju (doslovno ju vuče okolo i nudi muškarcima) kako bi otplatila dug zbog toga što je nehotice zapalila babinu kuću.
Llosa me osvojio Don Rigobertovim bilježnicama i zato sam s mješavinom nestrpljenja i strepnje pristupila ovoj kratkoj knjižici, prethodniku bilježnica. Oba djela prate Don Rigoberta, hedonista i ljubitelja tjelesnih užitaka, njegovu privlačnu ženu Lucretiu i vragolastog sina Alfonsa (Fonchita) koji unosi razdor između oca i pomajke. Puna su umjetničkih referenci i erotskih motiva, međutim, tamo gdje Bilježnice sadrže Don Rigobertova pisma i razmišljanja o svijetu, Pohvala opisuje njegove svakodnevne tjelesne rituale. I upravo tu za mene nastaje problem: Pohvali nedostaje duhovitosti i lakoće kojima bi umanjila sveprisutan erotski naboj. Bez njih mi je nekako groteskna.
Neil Gaiman, Knjiga o groblju
Neil Gaiman, Knjiga o groblju
Ovo djelo ima izvrstan početak i ideju, kao i većina Gaimanovih romana. Prati dječaka Boda (skraćeno od Nobody) kojega, nakon ubojstva obitelji, pod zaštitu uzmu duhovi sa obližnjeg groblja. Kako je Bodov život još uvijek u opasnosti, zabranjeno mu je izlaziti u vanjski svijet, međutim, to nikako ne znači da je Bod siguran. Svakakvi stvorovi vrebaju na groblju. Dakle, početak i ideja. Nakon toga pukne između Gaimana i mene. u Knjizi o groblju me, konkretno, smetala struktura. Poglavlja su sadržajno odvojena i čine male cjeline. Što samo po sebi ne bi bila loša stvar da nisam imala dojam da su neke stvari ubačene samo kako bi se osigurao dovoljan broj stranica. Epizoda s ghoulovima mi je bila posebno sumnjiva. Isto tako, Jackovi nisu dovoljno razrađeni i motivi su im ostali nejasni.
bolje ne pročitati
Lawrence Norfolk, Gozba Johna Saturnalla
A. S. Byatt, Džin iz slavujeva oka
Antonia Susan Duffy, poznatija kao A. S. Byatt, udžbenički je primjer osebujne osobe. Desetljećima je u svađi s mlađom sestrom, također književnicom (navodno zato što je potonja u jednom svom djelu iskoristila motiv obiteljskog čajnika o kojem je i sama A. S. Byatt željela pisati), izaziva bijes čitatelja javno iskazujući ne-baš-pohvalno mišljenje o mnogim popularnim djelima (Harry Potter, između ostalog), a i ne libi se nekonvencionalnih izjava (vidi dolje) Ne znam za vas, ali ja bih više takvih ljudi :D Knjigopis za Džina je na linku ;)
"I think of writing simply in terms of pleasure. It's the most important thing in my life, making things. Much as I love my husband and my children, I love them only because I am the person who makes these things."
bolje ne pročitati
Lawrence Norfolk, Gozba Johna Saturnalla
Povijesni roman smješten u 17-stoljetnu Englesku. Dječak John odrasta s majkom, seoskom iscjeliteljicom koju suseljani često optužuju za vještičarenje. Tijekom jedne zime istjerani su iz kuće i Johnova majka u izgnanstvu umire. No, prije nego umre, Johnu prenosi svoje znanje o biljkama i traži da joj sin obeća da će pronaći "Gozbu"...Ova knjioga jednostavno ne funkcionira. Ima mnoštvo zanimljivih ideja koje nisu uopće razrađene. Djeluje nezgrapno. Neuvjerljiva je radnja. Motivi likova nisu jasni. Simbol Saturna i Saturnove "Gozbe" provlači se kroz cijelo djelo ali na tako površan način da postaje nekakav klišej. Ne objašnjava se. Sama je sebi svrhom. Suvišna je, kao i puno sastojaka u ovom bućkurišu. Trebala sam se pouzdati u ocjenu na Goodreadsu. Za promjenu -.-
Carlos Ruiz Zafon, Marina
I još jedno veliko razočaranje. Zafonu u obranu možemo uzeti činjenicu da je ovo, po njegovim riječima, roman za djecu (?!) i mlade, te da je napisan ranije nego njegove uspješnice Sjena vjetra i Anđelova igra. Ali samom romanu u obranu ja malo toga mogu reći. Priča prati dječaka Oscara koji, istražujući ulice Barcelone, upoznaje djevojčicu Marinu s kojom polako otkriva opasnu tajnu... Priča je zanimljiva, napeta i poprilično strašna i jeziva (zbog toga mi je čudno da je namijenjena djeci). Ali radnja je predvidljiva i neuvjerljiva. Zadnji dio romana pogotovo, mučili su me tehnički (kako bih rekla, izvedbeni :D) detalji. Sam završni obrt u Marininoj priči malo popravlja dojam, ali nedovoljno da bih ovo ikome preporučila. Držite se zrelijih Zafonovih djela :D
Za kraj vam prilažem TBR popis za mjesec studeni koji sam radila za Ivin izazov :) Inače nisam sklona sastavljati tako precizne popise i biram knjige ovisno o raspoloženju, ali moram se pohvaliti da mi ovaj mjesec ide po planu :)
Nema komentara:
Objavi komentar