Edith Wharton, Doba nevinosti
KNJIG(O)PIS za ovo djelo postoji na linku, pa ću samo kratko. Dugo sam odgađala s čitanjem Doba nevinosti, ali me na kraju pozitivno iznenadilo. Wharton na inteligentan, pronicljiv i poetičan način iznosi (vrlo blagu) kritiku njujorškog društva s kraja 19. stoljeća. Ana Karenjina za tankoćutne.
I za Braću Sisters napisala sam KNJIG(O)PIS. Protagonisti ovog romana su kauboji Eli i Charlie Sisters. Odnosno, anti-kauboji, jer pobijaju sve stereotipe koje su nam westerni nametnuli. U početku nisam puno očekivala od ovog djela, ali mi se toliko svidio da ga je na kraju i Dečko pročitao i odobrio. A Dečko je vrlo izbirljiv i ne voli trošiti vrijeme na knjige koje to ne zaslužuju :D
OCJENA: 4/5
Philip K. Dick, Sanjaju li androidi električne ovce?
OCJENA: 4/5
Philip K. Dick, Sanjaju li androidi električne ovce?
Androidi su dio mog distopijskog izazova. Roman je napisan davne 1968. godine, a radnja je smještena u (danas isto tako davnu) 1992. godinu. Zemlja je uništena u Posljednjem (konačnom?) svjetskom ratu (World War Terminus) i većina biljnih i životinjskih vrsta je izumrla, a svi ljudi koji su bili u mogućnosti izbjegli su na kolonijske planete (spominje se Mars). Glavni lik je Rick Deckard, istrebljivač koji lovi i "umirovljuje" odbjegle androide.
Uspoređujući Dickovu viziju budućnosti s današnjim svijetom, prolaze me trnci. Na samom početku romana pojavljuje se uređaj zvan mood organ koji, kako mu ime kaže, u korisniku umjetno izaziva željeno raspoloženje, najčešće sreću. Jer se zbog otuđenosti ljudi osjećaju depresivnima. Zvuči poznato? Osim, dakle, društvenih mreža, Dick problematizira teme kontrole uma, pojave "lažnih" religija i razlike između stvarnog (čovjek) i nestvarnog/lažnog (android). Međutim, izuzev jezivih proročkih sposobnosti, ostatak romana me se nije dojmio. Radnja i likovi nisu me nimalo zainteresirali i jedva sam čekala da završim.
OCJENA: 3/5
Susan Hill, Žena u crnom
Ova novela napisana je u stilu pravog viktorijanskog gotičkog romana, a njenu popularnosti svjedoče dvije ekranizacije i kazališna predstava koja puni gledalište od 1989. godine. Arthur Klipps, sada umirovljeni odvjetnik, ima potrebu zapisati priču o događaju koji mu je obilježio mladost, a koji ga još uvijek progoni. Mladi Klipps poslan je u zabačeno mjesto na sjeveroistočnoj obali Engleske kako bi prisustvovao sahrani i sredio ostavštinu preminule gospođe Alice Drablow. Zbog živopisne lokacije na kojoj je smještena stara kuća gospođe Drablow, koja za vrijeme plime biva odsječena od ostatka kopna i okružena močvarom, Arthur je, kako bi što prije sredio papire, primoran provoditi noći u kući koju opsjeda duh Žene u crnom.
S obzirom na moj veliki strah od svega što se veže za pojam "horor", ja sam većinu knjige pročitala za vrijeme dana. Istina, time se gubi na atmosferi, ali uvjerljivo štedi na noćnim morama -.- (:D). Isto tako, činjenica da sam pogledala film s Danielom Radcliffeom u glavnoj ulozi, malo mi je uništila kraj jer sam stalno iščekivala kad će se dogoditi filmski završetak. (spoiler alert!) Knjiški je bio malo drukčiji, iako, kad se sada osvrnem na to, puno me više uznemiruje upravo zbog odgođene odmazde (spoiler end :D). Pa iako bih novelu preporučila SVIMA (što zbog kratkoće, što uvjerljive naracije), ja sam joj iz navedenih razloga dala
OCJENU: 3/5
Neil Gaiman, Sandman: Beskrajne noći
Moj prvi grafički roman <3 i (očito) prvi susret sa Sandmanom. No ne i s Neilom Gaimanom :D Prije ovoga od autora sam pročitala Zvjezdanu prašinu i Koralinu (također pogledala obje ekranizacije). Što se tiče ovog "nastavka" serijala o Sandmanu, on u sedam poglavlja prati obitelj Beskrajnika, sedmero braće i sestara koji su manifestacije (redom po poglavljima): Smrti, Strasti, Sna, Shrvanosti, Sumanutosti, Smaka i Sudbine. Svaki od njih, dakle, dobiva svoje poglavlje, odgovarajući stil i animaciju.
Meni se s ovim grafičkim romanom/novelom? dogodio onaj osjećaj da je djelo veće od mene. Nisam ga u potpunosti mogla shvatitit i doživjeti, što doživljavam kao osobni neuspjeh. Preporučila bih ga svima koji vole mitologiju, fantasy i književne izazove.
OCJENA: 4/5
José Saramago, Ogled o sljepoći
Moj prvi grafički roman <3 i (očito) prvi susret sa Sandmanom. No ne i s Neilom Gaimanom :D Prije ovoga od autora sam pročitala Zvjezdanu prašinu i Koralinu (također pogledala obje ekranizacije). Što se tiče ovog "nastavka" serijala o Sandmanu, on u sedam poglavlja prati obitelj Beskrajnika, sedmero braće i sestara koji su manifestacije (redom po poglavljima): Smrti, Strasti, Sna, Shrvanosti, Sumanutosti, Smaka i Sudbine. Svaki od njih, dakle, dobiva svoje poglavlje, odgovarajući stil i animaciju.
Meni se s ovim grafičkim romanom/novelom? dogodio onaj osjećaj da je djelo veće od mene. Nisam ga u potpunosti mogla shvatitit i doživjeti, što doživljavam kao osobni neuspjeh. Preporučila bih ga svima koji vole mitologiju, fantasy i književne izazove.
OCJENA: 4/5
José Saramago, Ogled o sljepoći
Došli smo do meni najdraže knjige ovog MINI 'VIEWSa. Ogled o sljepoći također je dio mog distopijskog izazova i opisuje pojavu epidemije bijele sljepoće koja se, kao zrakom, počinje širiti svijetom. Čitatelj prati epidemiju od prve žrtve, koja oslijepi čekajući zeleno svjetlo na semaforu. Nakon njega oslijepe osobe s kojima je bio u kontaktu, kao čovjek koji ga je odveo kući i ukrao mu automobil, njegova žena, taksist, doktor koji ga je pregledao i pacijenti koji su se našli u čekaonici doktorove ordinacije. Ovu skupinu ljudi, zajedno s doktorovom ženom koja je odglumila sljepoću kako ju ne bi razdvojili od muža, pratimo otkad ih Vlada odluči zatvoriti u napuštenu umobolnicu, u kojoj im se svaki dan pridružuju nove žrtve epidemije, pa do izlaska iz ustanove i nastavka borbe za život u svijetu kojim vlada slijepi kaos.
Od samoga me početka Saramagov stil pisanja očarao. Komentari su mu britki, filozofski, pun je simbolike i iznimno zanimljiv. U isto vrijeme, bojala sam se svake nove stranice jer sam znala da ništa dobro neće donijeti likovima. Prvi me dio romana podsjećao na Gospodara muha i očekivala sam sličnu kulminaciju. Međutim, drugi dio romana donosi usporavanje radnje i predah za čitateljeve živce. Možda i malo razočaranje, nisam se još odlučila :D Što s tiče poruke i "sljepoće usred zdravih očiju", ona je izravna ali nimalo banalna. Proganjat će vas ;)
OCJENA: 5/5
Vladislav Vančura, Marketa Lazarova
Marketu Lazarovu namjeravam pročitati otkad sam pogledala istoimeni film. Napokon sam ju u travnju posudila u svrhu read-a-thona, no tada nije došla na red. Pues ni modo, uskoro sam se uhvatila s njom u koštac. Radnja romana smještena je u srednji vijek i prati dvije obitelji: obitelj feudalca Lazara i razbojnika Kozlika. Na početku romana Lazarovu kći Marketu otme kozlikov sin Mikolaš zbog uvrede koju mu je načinio Lazar odbivši pomoći Kozliku da se suprotstavi kralju.
Najbolja riječ koja opisuje ovo djelo jest: SUMANUTO. Vančurin stil je barokno bogat, pripovjedač stalno preskače s jednog na drugi, treći, peti! lik, daje svoje komentare, zaziva bogove i savjetuje likove unatoč svijesti da ga ne mogu čuti. Čak je i vremenski jaz između pripovjedača i radnje jasno prisutan. Jer pripovjedač, bez sumnje, razmišlja kao dvadesetostoljetni čovjek, što naglašava tragiku i apsurdnost postupaka likova u knjizi. Još jedna knjiga veća od mene :/
OCJENA: 3/5
Nema komentara:
Objavi komentar