Edith Wharton: Doba nevinosti [KNJIG(O)PIS]

"The very good people did not convince me; I felt they'd never been tempted."

U sklopu mojih novogodišnjih odluka (da, takav sam tip osobe :)) nalazi se kategorija redatelj mjeseca. Za mjesec veljaču trebao je to biti Martin Scorsese, s obzirom da je jedan od najdražih redatelja mog dečka.

Njegova (filmska) adaptacija romana iz naslova nemali je broj puta bila prikazivana na televiziji, no s obzirom da ja u slučaju adaptacija uvijek nastojim prvo pročitati knjigu, gledanje filma sam uspješno izbjegavala svo ovo vrijeme. Očito sam izbjegavala i čitanje knjige, ali dobar razlog za to ne mogu navesti. Vjerujem da je to stoga što sam bila (površno) upoznata s temom i što me ista nije pretjerano privlačila. Štoviše, nikad nisam voljela ljubavne trokute, u umjetnosti ili izvan nje, tema prijevare mi je oduvijek bila odbojna, kao i njezini akteri koji bi me redovito živcirali. I ne samo to, ja bih se redovito poistovjećivala sa "žrtvom", pogotovo ako je ista prikazivana nezanimljivom i beskarakternom osobom, onako, mundane. Ponavljam, dobar razlog ne mogu navesti :D. I tako sam ove godine bila primorana (neš ti teškog zadatka :D) prvo pročitati Doba nevinosti američke književnice Edith Wharton a zatim i pogledati Scorseseov film. Što da vam kažem, better late than never.

Virginia Woolf: Orlando [KNJIG(O)PIS]

Često gajim neutemeljene predrasude prema razvikamim filmovima i knjigama. Ako većina inzistira na tome da je nešto remek-djelo, ja sam sklona, najčešće bez ikakvih argumenata, tvrditi da nipošto nije. Kao što neki doslovno shvaćaju priče iz Biblije, ja sam u jednom trenutku svog života doslovno shvatila (i počela primjenjivati) citate Marka Twaina. Pa kad bi vječiti pesimist rekao: "Kad god se nađeš na strani većine, vrijeme je da zastaneš i da se zamisliš"/ "Whenever you find yourself on the side of majority, it is time to pause i reflect", ja sam se toga držala k'o pijan plota i bježala od većinskog mišljenja kao vrag od tamjana.