Nedavno su me podsjetili na profesoricu hrvatskog iz srednje škole. Na to koliko ju nisam voljela. Mogla bih vam sada navesti mnogo argumenata tomu u prilog; kako nam se sat hrvatskog svodio na prepisivanje s prozirnica; kako je prepisivani tekst bio puka skraćena verzija onoga što je pisalo u udžbenicima i čitankama; kako žena nikada nije imala originalnu misao za podijeliti ili kako joj je nakon velikog odmora dah "mirisao" po kavi (ne volim kavu ;)). Međutim, istina je vjerojatno mnogo jednostavnija i najbolje se može opisati riječima Elizabeth Bennet: "I could easily forgive his pride, if he had not mortified mine." (he=she). Nas smo dvije, naime, često različito tumačile djela iz kurikuluma, i moje bi tumačenje najčešće bilo ignorirano a moj ponos povrijeđen.
