"I wondered what I would see, if I went and bent and looked - and who can think a thing like that, and not go and do it?"
U viktorijansko doba opterećeno nostalgijom za nekom davnom, ljepšom ali nikad postojećom tradicionalnom Engleskom, žena je mogla završiti u psihijatrijskoj ustanovi zbog najmanjeg znaka "devijantnog" ponašanja. Kćeri koje bi dovodile u pitanje odluke svojih otaca i braće, žene koje svoju kuću ne bi održavale dovoljno čistom, supruge koje nisu ispunjavale svoje bračne dužnosti ili su ih, pak, pregorljivo ispunjavale bile su proglašavane ludima na temelju svjedočanstva samo jedne osobe, najčešće muškog člana obitelji. Štoviše, hospitaliziranje je postalo najbezbolnije rješenje za vraćanje obiteljske časti narušene skandalom kao što je rastava, preljub (čak i usidjelištvo) ili neki drugi oblik ponašanja koji bi inače ženu označio kao "posrnulu".
