"The third-rate mind is only happy when it is thinking with the majority. The second-rate mind is only happy when it is thinking with the minority. The first-rate mind is only happy when it is thinking."
A. A. Milne
Počinjem ovaj post s mojim najdražim citatom iz dva razloga. Prvi je što navedeni citat najbolje opisuje ono sto ću ja nevješto pokušati ispričati svojim riječima, a drugi je potreba da se odmah na početku ogradim od stava da su pisci "dječje" književnosti lošiji u odnosu na pisce "ozbiljne" književnosti za odrasle. Moje je mišljenje da djeca bolje i brže prepoznaju kad im netko pokušava "prodati" glupost, dok odrasli nekad tijekom odrastanja izgube tu sposobnost iz straha da će ih društvo posramiti i odbaciti zbog "pogrešnog" mišljenja. Upravo o tome, uostalom, govori i poznata bajka Carevo novo ruho, tako da nikakvu toplu vodu ovdje ne otkrivam ;) Dodala bih jos i da Winnieja the Pooha i Njegove tajne tvari ubrajam u meni najdraža književna djela. 