Jučer sam uvrijedila jednu curu. Naime, kad je dotična izjavila kako čita distopiju, ja sam ju dočekala na nož optuživši ju da čita mješavinu ljubića (kao najgore vrste guilty pleasure-a za žene) i akcijskih romana/filmova (najgora vrsta guilty pleasure-a za muškarce :D). Meni je, naravno, na umu bila pošast distopijskih YA romana koja nas je zadesila posljednjih godina. Ona je, NARAVNO(!) mislila na Orwella i Huxleyja.
Neću ulaziti u to koliko sam grozna osoba i koliko često predrasude upravljaju mojim životom, niti se braniti kako zaista ne osuđujem nečiji guilty pleasure (ukoliko je osoba toga svjesna i ne pokušava mi isto prodati kao civilizacijsko postignuće); nego ću, kako bih se kaznila za navedenu epizodu (a pritom i nešto naučila i potrudila se da mi se takve epizode u budućnosti rjeđe događaju :/), revidirati djela distopijske književnosti koja sam do sada pročitala i zadati si da u nekom razumnom vremenskom periodu "nadoknadim zaostatke" (riječi spomenute cure kojima se koristim kao opomenom :D)
Krenimo s pročitanim:
