Prvi roman
Guya Gavriela Kaya koji sam pročitala bio je upravo
Tigana. Još se uvijek sjećam scene ulaska u automobil (nova mazda, desna-moja vrata) i kukanja mami kako ja "
to" ne razumijem. Jer prvo se u proslovu spominju jedni likovi, pa onda krene prvo poglavlje i naizgled nema veze ni sa čim do tada pročitanim. Sada mi se čini da je Tigana ipak bila previše zahtjevno štivo za mene četrnaestgodišnjakinju. U početku zbog forme, a kasnije i sadržaja jer se sjećam kako su me neke scene jako šokirale.
