O knjigama i ljudma #2

Kako se obrana diplome približavala, ja sam se sve češće gubila razmišljajući o svom "povratničkom" postu na blogu. Željela sam da on bude velika gesta kojom ću u isto vrijeme ispovjediti dušu, istjerati vlastite demone (one koji su me zaposjeli u posljednjih sedam godina kao i one koje nosim sa sobom otkad za sebe znam) i započeti redefiniranje same sebe. Međutim, evo me šest dana nakon sudbonosnog događaja i nekako nemam želju učiniti išta od navedenog. Što pak ne znači da me želja neće uhvatiti nekad u tijeku pisanja. Jer post je često dugačak i zahtijeva dosta vremena, a moje promjene raspoloženja nastupaju iznenadno :).

O KNJIGAMA I LJUDIMA

Studeni sam započela užasno neinspirirana, što čitalački, što blogerski. Dogodi mi se to ponekad, jednostavno se pogubim i počnem razmišljati. O razlozima. Zašto čitam i zašto čitam upravo knjige koje čitam? O opravdanosti vlastitih stavova. Smijem li suditi ljude po tome čitaju li ili ne odnosno po onome što čitaju? O čitanju općenito. Zašto se čitanje još uvijek smatra "pametnom" aktivnošću? Zašto kada u današnjem svijetu svatko može objaviti knjigu, a većina zapadnog svijeta je pismena i, ako ništa drugo, svakodnevno čita barem objave na društvenim mrežama?

"There is a great deal of difference between an eager man who wants to read a book and the tired man who wants a book to read."