Virginia Woolf: To the Lighthouse [KNJIG(O)PIS]

Neka se  književna djela čitaju s lakoćom. Njihove riječi i rečenice gutamo pohlepno, njihove stranice okrećemo u žurbi a zbog neizvjesnosti u njihovoj radnji spremni smo žrtvovati sate i sate sna. Svjetionik Virginije Woolf, kao što vjerojatno i znate (ili barem opravdano pretpostavljate), nije jedno od tih djela. Štoviše, Svjetionik pripada djelima po svemu različitima prethodnom opisu. Misli i opažanja od kojih je satkan nerijetko se, prekinute mnogobrojnim digresijama, protežu kroz čitave stranice, a čitanje njegovih rečenica zahtijeva iznimnu usredotočenost jer je dovoljan i najmanji pad koncentracije da izgubite nit, da vam ista isklizne kroz prste kao kakva vrckava životinjica.

Virginia Woolf: Orlando [KNJIG(O)PIS]

Često gajim neutemeljene predrasude prema razvikamim filmovima i knjigama. Ako većina inzistira na tome da je nešto remek-djelo, ja sam sklona, najčešće bez ikakvih argumenata, tvrditi da nipošto nije. Kao što neki doslovno shvaćaju priče iz Biblije, ja sam u jednom trenutku svog života doslovno shvatila (i počela primjenjivati) citate Marka Twaina. Pa kad bi vječiti pesimist rekao: "Kad god se nađeš na strani većine, vrijeme je da zastaneš i da se zamisliš"/ "Whenever you find yourself on the side of majority, it is time to pause i reflect", ja sam se toga držala k'o pijan plota i bježala od većinskog mišljenja kao vrag od tamjana.