O kampus-romanima sam se dosta naslušala u posljednje vrijeme. Među booktuberima su prilično popularni i naletjela sam na nekoliko inspirativnih videa u kojima isti govore o svojim favoritima u ovoj "kategoriji". Što je razumljivo, jer većina nas koji volimo knjige bili smo štreberi u nekom razdoblju svoga života. A neke od nas, iako smo sami sebi obećali da ćemo se tome othrvati (^^), ipak ponekad hvata nostalgija za vremenima kada smo interliber mogli posjećivati jutrima, izbjegavajući onu omraženu vrstu zvanu radni narod koja u knjigama ionako većinom traži samo utjehu (ok, ovo je bilo grubo, ali namijenjeno je meni samoj pa nemojte zamjeriti ;)).
Spomenuh u svom morskom postu kako mi je neslavno propao plan da Bračni zaplet pročitam ovo ljeto. Dolaskom jeseni - nakon 20 godina prve koja nije bila obilježena spremanjem za novu školsku ili akademsku godinu - nisam se mogla suzdržati a da ju ne zagrabim vidjevši ju napokon na polici u knjižnici. Tako sam vjerojatno zadovoljila svoju potrebu na novim i sjajnim školskim priborom. Činjenica da malo zaostajem za zadanom lektirom nije me smela, no to od sebe više ni ne očekujem.
Osamdesete su godine prošloga stoljeća i Madeleine Hanna, donedavno studentica engleske književnosti na prestižnom sveučilištua Brown, budi se s teškim mamurlukom na dan svoje promocije. Uskoro saznajemo da je uzrok Madeleinom nezavidnom položaju nedavni prekid s dečkom Leonardom s kojim je planirala zajednički život nakon diplome. Situaciju dodatno kompliciraju roditelji pred kojima treba glumiti kako je sve u najboljem redu te prijatelj Mitchell koji ne skriva svoje romantične osjećaje spram Madeleine i uporno ju pokušava osvojiti.
Madeleine, Leonard i Mitchell junaci su ovog romana koji se bavi problemima uglavnom-privilegirane mladeži zapadnoga svijeta. Madeleine je djevojka iz dobrostojeće obitelji koja je studij engleske književnosti upisala zato što uživa čitati. Zanimaju ju viktorijanski i književnici iz regency perioda engleske povijesti i za nju se može reći da je "nepopravljiva romantičarka". Leonard je genijalni student biologije čije je nesretno djetinjstvo potaknulo razvoj manične depresije koju on intelektom pokušava kontrolirati. Mitchell, treći kut ovog ljubavnog trokuta, personifikacija je samog književnika - student teologije grčkog podrijetla kojeg zanima vjerska mistika i koji je uvjeren kako je brak s Madeleine nešto što mu je suđeno.
Madeleine ipak odabire Leonarda i njihov zajednički život započinje u Cape Codu gdje je Leonard dobio priliku stažirati u uglednom laboratoriju Pilgrim Lake. Tamo, među izrazito muškim svijetom znanstvenog laboratorija, Leonard se bori sa teškom depresivnom epizodom svoje bolesti a Madeleine pokušava igrati ulogu brižne i poslušne njegovateljice. Na drugoj strani Atlantika Mitchell putuje Europom pripremajući se za Indiju i iskustvo za koje vjeruje da će mu odrediti životni smjer.
Spomenuh u svom morskom postu kako mi je neslavno propao plan da Bračni zaplet pročitam ovo ljeto. Dolaskom jeseni - nakon 20 godina prve koja nije bila obilježena spremanjem za novu školsku ili akademsku godinu - nisam se mogla suzdržati a da ju ne zagrabim vidjevši ju napokon na polici u knjižnici. Tako sam vjerojatno zadovoljila svoju potrebu na novim i sjajnim školskim priborom. Činjenica da malo zaostajem za zadanom lektirom nije me smela, no to od sebe više ni ne očekujem.
"Kao prvo, pogledajmo sve te knjige. Bilo je tu romana Edith Wharton, složenih ne po naslovu, već po datumu objavljivanja, sabranih djela Henryja Jamesa, u izdanju Modern Libraryja, koje joj je darovao otac za dvadeset prvi rođendan; bilo je tu meko ukoričenih raskupusanih knjiga koje su bile obavezna literatura na fakultetu, mnogo Dickensa, nešto Trollopea, a obilno su bile zastupljene Austen, Geore Eliot i sestre Bronte."
Osamdesete su godine prošloga stoljeća i Madeleine Hanna, donedavno studentica engleske književnosti na prestižnom sveučilištua Brown, budi se s teškim mamurlukom na dan svoje promocije. Uskoro saznajemo da je uzrok Madeleinom nezavidnom položaju nedavni prekid s dečkom Leonardom s kojim je planirala zajednički život nakon diplome. Situaciju dodatno kompliciraju roditelji pred kojima treba glumiti kako je sve u najboljem redu te prijatelj Mitchell koji ne skriva svoje romantične osjećaje spram Madeleine i uporno ju pokušava osvojiti.
Madeleine, Leonard i Mitchell junaci su ovog romana koji se bavi problemima uglavnom-privilegirane mladeži zapadnoga svijeta. Madeleine je djevojka iz dobrostojeće obitelji koja je studij engleske književnosti upisala zato što uživa čitati. Zanimaju ju viktorijanski i književnici iz regency perioda engleske povijesti i za nju se može reći da je "nepopravljiva romantičarka". Leonard je genijalni student biologije čije je nesretno djetinjstvo potaknulo razvoj manične depresije koju on intelektom pokušava kontrolirati. Mitchell, treći kut ovog ljubavnog trokuta, personifikacija je samog književnika - student teologije grčkog podrijetla kojeg zanima vjerska mistika i koji je uvjeren kako je brak s Madeleine nešto što mu je suđeno.
"Na Madeleininu je licu bilo neke gluposti koju Mitchell nikad prije na njemu nije vidio. Bila je to glupost svih normalnih ljudi. lupost sretnih i lijepih i svakoga tko je u životu dobio ono što je želio i tako ostao bezvezan."
Madeleine ipak odabire Leonarda i njihov zajednički život započinje u Cape Codu gdje je Leonard dobio priliku stažirati u uglednom laboratoriju Pilgrim Lake. Tamo, među izrazito muškim svijetom znanstvenog laboratorija, Leonard se bori sa teškom depresivnom epizodom svoje bolesti a Madeleine pokušava igrati ulogu brižne i poslušne njegovateljice. Na drugoj strani Atlantika Mitchell putuje Europom pripremajući se za Indiju i iskustvo za koje vjeruje da će mu odrediti životni smjer.
Bračni zapleti i njegove likove mnogo je čitatelja opisalo "pretencioznima". Čini mi se kako to nije pošteno jer šalje poruku kako sve priče nisu jednako važne i kako problemi, ukoliko nisu egzistencijalni, nisu vrijedni čitateljske empatije. Derrida i Barthes možda nisu pisci s čijim je opusom prosječni čitatelj upoznat i vjerojatno bi potonji više uživao kad bi likovi vodili rasprave o djelima prije spomenutih Austen, Wharton i sestara Bronte, no nerazumijevanje ne smije biti razlogom za odbacivanje nečega kao nevrijednog. A uostalom, neki od nas u "pretencioznom" ne vide manu.
"I tad je shvatio nešto presudno o depresiji. Što si pametniji, to ti je gore. Što ti je um oštriji, to te jače sasiječe...Često mu se činilo da je osoba koja odgovara na pitanja iz onog izrebenog naslonjača tek lutak kojim on upravlja, da je tako cijeli njegov život i da je toliko zaokupljen pokretanjem lutka, da on, trbuhozubac, više nema vlastite osobnosti i pretvorio se tek u ruku što pokreće lutka."
"Vjerovati u Boga bilo je izvan Leonardove moći."
Moj se problem s ovom knjigom uglavnom odnosi na lik Madeleine. Dok su muški likovi romana opisani kao uspješni u prirodnim znanostima koje predstavljaju ono konkretno odnosno filozofiji i teologiji kao manifestaciji čovjekove potrebe za traženjem smisla, Madeleine je zapela negdje u sredini. Ona knjige čita iz užitka i tražeći utjehu ili, ako ću biti posebno gruba, priručnik za pecanje muža. Negdje na početku romana Mitchell joj kaže kako ga njoj ne privlači njezin intelekt, na što naša heroina pomisli kako ona možda je manje pametna od Mitchella, ali kako je Leonard sigurno puno pametniji od njega. Mislim, WTF Eugenides ?! Sam kraj romana donosi slabu utjehu jer Madeleine dopušta da se stvari riješe mimo nje. (Knjiga o ljetu, koju trenutno čitam, već na samom početku ima jednu prikladnu misao: "Čovjek ne može vjerovati onome tko tek tako pusti da se stvari dogode")
Ipak, čini mi se kako je ovo djelo s kojim se mladi obrazovani čovjek lako može poistovjetiti. A i takvih nas na svijetu ima, zar ne? Leonardu posvećen dio knjige, iako kraći od dijelova posvećenih drugim dvama likovima, vrlo uvjerljivo opisuje problem psihičke neravnoteže i u meni je izazivao veliku tjeskobu. Mitchellova bezuspješna potraga za smislom i razočaranje samim sobom nešto je što nas sve u ovim kriznim vremenima posebno snažno zaokuplja, a i Madeleinino pasivno prihvaćanje stanja u kojem se nalazi nije nam ništa nepoznato. Šteta samo što nemamo svi vlastitog Eugenidesa da razriješi problem u našu korist ;)
Ipak, čini mi se kako je ovo djelo s kojim se mladi obrazovani čovjek lako može poistovjetiti. A i takvih nas na svijetu ima, zar ne? Leonardu posvećen dio knjige, iako kraći od dijelova posvećenih drugim dvama likovima, vrlo uvjerljivo opisuje problem psihičke neravnoteže i u meni je izazivao veliku tjeskobu. Mitchellova bezuspješna potraga za smislom i razočaranje samim sobom nešto je što nas sve u ovim kriznim vremenima posebno snažno zaokuplja, a i Madeleinino pasivno prihvaćanje stanja u kojem se nalazi nije nam ništa nepoznato. Šteta samo što nemamo svi vlastitog Eugenidesa da razriješi problem u našu korist ;)
Uh, baš se radujem ovom romanu. Inače volim njegove romane, baš mi je dobro došao tvoj tekst. Obratiću pažnju na lik Madeleine, uvek mi se činilo da on ima neki ,,problem'' sa ženskim likovima. :)
OdgovoriIzbrišiI ja sam se baš radovala, neke knjige to znaju učiniti čovjeku puno bolje nego druge :) Meni još ostaju "Nevina samoubojstva", tek tada ću moći suditi, ali pročitala sam da i drugi misle da je slab sa ženskim likovima.
Izbriši